Suradnja sa Psihijatrijskom bolnicom Sveti Ivan u Jankomiru → preklapanje umjetničkog projekta koji se bavi terapijskim aspektom umjetnosti s terapijskim programom za poremećaje ličnosti Razum i osjećaji. Terapijski program Razum i osjećaji (RIO), koncipiran je i organiziran u okviru Dnevne bolnice i Psihoterapijskog odjela Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan u Zagrebu. Namijenjen je pretežito pacijentima s graničnim poremećajem ličnosti. Traje tri mjeseca, integracija je različitih terapijskih postupaka, a bavi se specifičnim problemima i potrebama navedene skupine pacijenata.
U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, u edukativnom prostoru Školica predstavljeni su radovi nastali u radionicama. Izlaganjem radova u muzeju željelo se upozoriti javnost na potrebu skidanja stigmatizacije sa psihijatrijskih pacijenata u društvu.
CILJEVI PROJEKTA
- neverbalno, vizualno izražavanje te omogućavanje uspješnije komunikacije s okolinom;
- razvoj intrasubjektivnih odnosa;
- vidljivost psihijatrijskih pacijenata u društvu kao oblik inkluzije.
STRUKTURA PROJEKTA
tri ciklusa radionica koje su vodile od izražavanja misli i osjećaja, preko komunikacije do vizualiziranja pozitivne slike rješavanja vlastitih problema.
1.CIKLUS – BOJA, EMOCIJE
Radilo se na poticanju optimizma kod polaznika programa. Krenulo se od apstraktnog pojma boje koji se slobodnim asocijacijama postepeno povezivao s nesvjesnim procesima i pričanjem osobne priče te pomagao pri njihovom osvještavanju. Korištene su tehnike za poticanje lateralnog mišljenja Edwarda de Bona.
2.CIKLUS – KOMUNIKACIJA SA SOBOM I OKOLINOM
Naglasak je bio na procesima i prostoru komunikacije. Kreiran je vlastiti simbolički prostor koji je performativnim ritualom ulaska pretvoren u siguran prostor. Zatim se analizirala komunikacija na verbalnoj i neverbalnoj razini s osobama koje su na neki način ostavile dojam u životu pacijenata, a radovi su analizirani iz pozicije ego stanja u transakcijskoj analizi odnosno likovnog prikaza tih ego stanja.
3.CIKLUS – POZITIVNA VIZIJA BUDUĆNOSTI
Tijekom 3. ciklusa, radilo se na pozitivnoj vizualizaciji budućnosti. Pomoću umne mape vlastite idealne budućnosti, pacijenti su izrađivali svojevrsni plan za njenu realizaciju. Zatim su trodimenzionalno vizualizirane prepreke u ostvarenju tog plana te, na kraju, neutralizacija tih prepreka, svojevrsna „operacija“ problema, također vizualizirana trodimenzionalno.
