Skip links

KOJU IGRU IGRAŠ?

Poticaj na ovaj projekt bio je val nasilja među adolescentima u Hrvatskoj. Primijećeno je da im je prijeko potrebno učenje novih vještina komunikacije, potpuno drugačijih od onih koje mogu usvojiti iz medija i sve agresivnije okoline. Stoga je osmišljen alternativni edukativni model kao integracija umjetnosti i psihologije, pomoću kojeg dolazi do osvještavanja i usvajanja nenasilnih načina komunikacije. Polazište projekta su osnovne postavke Transakcijske Analize o tri ego stanja R (roditelj), O (odrasli), D (dijete) iz kojih su mogući različiti načini reagiranja; to su različiti  kutovi iz kojih percipiramo svijet oko sebe, a mogu biti nasilni i nenasilni. Uključivanje ove terapeutske metode pomaže osvještavanju odnosa među ljudima te shvaćanju da načini komunikacije ovise o izboru.

U realizaciju projekta bili su uključeni adolescenti zbog kojih i za koje je taj projekt nastao, uz pisani pristanak roditelja. Grupa od 15 učenika srednje umjetničke škole prošla je edukaciju o komunikaciji i transakcijskim odnosima koju je vodila psihologinja osposobljena za terapiju transakcijskom analizom. Nakon toga su to znanje primijenili u osmišljavanju kratkih scenarija s tematikom iz njihove svakodnevice. Iskristalizirale su se tri teme: bullying, nasilje u vršnjačkim vezama, izoliranje drugačijih. Pri tome su imali na umu djelovanje na svijest vršnjaka. Polaznici radionice sami su glumili i snimali materijale, a njihovi video radovi bili su upotrijebljeni za izradu interaktivne video instalacije (izvedene u ŠKUC galeriji u Ljubljani).

Koju igru igraš?
Koju igru igraš?
Koju igru igraš?

CILJEVI PROJEKTA
  • Potaknuti interes adolescenata za ko-kreiranje novih, nenasilnih modela odnosa kroz aktivno sudjelovanje u njihovom istraživanju.
  • Usvajanje nenasilnih načina komunikacije, infiltriranje u sistem vrijednosti adolescenata, korištenje jezika kojim se služe u svakodnevnome životu u vizualnoj okolini kreiranoj novomedijskim tehnologijom.
STRUKTURA PROJEKTA
  1. Grupa srednjoškolaca prošla je edukaciju iz transakcijske analize te edukaciju o osnovama pisanja scenarija, snimanja, režije i montaže; potaknuti su na osmišljavanje scenarija koji se referiraju na tri najčešće teme konflikta među vršnjacima, pišu scenarij i međusobno se provjeravaju u cilju točno interpretiranih ego stanja; zatim  određuju lokacije snimanja (školski prostor) te snimaju, glume i koordiniraju snimanje; tijekom snimanja paze na jasnu poruku svakog videa i nenasilno rješenje konflikta. Realizirano je 18 video radova u trajanju od 1 minute koji su, zatim, uključeni u novomedijski projekt.
  2. Interaktivna video instalacija: usvajanje novih obrazaca ponašanja događa se na nesvjesnoj, tjelesnoj razini kretanjem kroz prostor i pokretanjem različitih videa kao rješenja istog problema iz različitih pozicija odnosno otkrivanjem različitih odnosa u istim situacijama. Pri tome je naglašena komponenta igre i izmjena uloga odnosno ego stanja i situacija specifičnih za probleme adolescenata. Instalacija se sastojala od šest stolica kao simulacije razreda – 3 u nizu, ego uloge: Roditelj, Odrasli, Dijete te 3 slobodno smještene u prostoru, ego uloge: Adaptirano dijete, Njegujući roditelj, Odrasli-moguće rješenje te tri projekcije, na tri zida (1.verzija) odnosno tri monitora (2.verzija) na kojima su projicirane snimke 18 video radova.